Postoje stotine različitih tipova sireva koji se razlikuju prema vrsti mlijeka i njegovom porijeklu: sirovo ili pasterizirano, kravlje, kozje, ovčje, bivolje, kobilje, devino...
Ljudi ga koriste još od prethistorijskog vremena, što se može
smatrati i otkrićem prve tehnologije proizvodnje sira.
Osim što pružaju izuzetan gurmanski užitak sirevi su izvor
hranjivih tvari i to u oblicima koje organizam može s lakoćom
iskoristiti.
Sir je koncentrirani izvor bjelančevina visoke biološke
vrijednosti i gotovo se svim osobama bez obzira na dob preporučuje
svakodnevna konzumacija svih vrsta sireva.
Kazein je osnovna bjelančevina mlijeka, koja se tijekom zrenja
sira razgrađuje do esencijalnih aminokiselina potrebnih za
izgradnju mišičnog i drugog tkiva, obnovu stanica i organa,
funkcioniranje središnjeg živčanog sustava a koje je potrebno
unositi hranom, za pravilan rast i razvoj i očuvanje organizma.
Udjel bjelančevina ovisi o vrsti sira i mlijeka od kojeg je sir
proizveden (prosječno od 9-37,5%). Što je sir tvrđi i stariji on
sadrži više bjelančevina. S obzirom na dnevne potrebe za
bjelančevinama odraslih osoba i prosječni udjel proteina u
polutvrdim sirevima koji se kod nas najčešće konzumiraju, 100 g
sira zadovoljava trećinu dnevnih potreba za bjelančevinama.
Sadržaj masti u siru može biti različit, od oko 5 g na 100 g u
posnim sirevima do oko 30 g na 100 g u ekstra masnim sirevima.
Mliječna mast, za razliku od drugih masti životinjskog porijekla,
ima više kratkolančanih masnih kiselina pogodne strukture i niže
točke topljenja što pridonosi boljoj probavljivosti. Zbog toga se
sir može smatrati poželjnim izvorom masti u prehrani.
Sir je izvor vitamina topivih u mastima (vitamini A, D, E, K) i
vitamina topivih u vodi (vitamini B skupine: B1, B2, B6, B12, folna
kiselina), ali i mineralnih tvari posebice kalcija, fosfora i
magnezija. Kalcij je najznačajniji mineral u organizmu s obzirom na
njegovu zastupljenost. 100 g polutvrdog sira u prosjeku sadrži oko
800 mg kalcija, što je 100% dnevnih potreba za kalcijem, dok 100 g
tvrdog sira sadrži čak 1300 mg kalcija koliko iznosi dnevna
preporuka unosa kalcija za osobe oboljele od osteoporoze. Bolji
izvor kalcija u prehrani gotovo da i nije moguće pronaći.
Iako u manjim udjelima, ali ne i manjeg značaja za organizam, u
siru su prisutni i kalij, željezo, bakar i cink.
Energetska vrijednost sira proizlazi iz njegovih bjelančevina i
masti, jer laktoze - mliječnog ugljikohidrata u sirevima nema, osim
u svježem i topljenom siru. Prosječna energetska vrijednost
polutvrdih sireva iznosi oko 350 kcal na 100 g, a prosječne
energetske potrebe odrasle zdrave osobe umjerene tjelesne
aktivnosti iznose od 2100-2900 kcal, kod adolescenata i odraslih
osoba, koje su tjelesno aktivne, mogu iznositi i do 5000 kcal.
Razlike u konzumaciji sireva između navedenih skupina mogu se
razlikovati s obzirom na količinu i vrstu sira, a konzumacija
sireva na dnevnoj osnovi dobrodošla je za sve populacijske
skupine.
Sir, međutim, osim svoje osebujne hranjive vrijednosti i izvrsne
probavljivosti ima izražen kulturološki značaj. Još su se u starom
Rimu obroci završavali sirom, što se u nekim mediteranskim zemljama
zadržalo do danas. Tako je, na primjer, za Francuze specifično da
uživaju u konzumaciji sireva, koji su postali nezaobilazni desert
tradicionalne francuske kuhinje.
Svakodnevna konzumacija sireva je dobrodošla, ne samo zbog
užitka koji pruža, već i zato što sir pozitivno djeluje na očuvanje
zubne cakline te štiti zube od karijesa. Navedeni učinak pripisuje
se stimulativnom djelovanju sira na povećanu proizvodnju sline
uslijed čega se povisuje pH vrijednost u ustima. Smatra se da neki
sastojci sireva, poput masnih kiselina, mogu imati antibakterijsko
djelovanje.
I na kraju, kako bi sačuvali sva svojstva sira, od okusa i
mirisa do hranjive vrijednosti, čuvajte ga u hladnjaku, zaštićenog
tako da ne izgubi vlagu. Prije konzumiranja, za potpuni užitak, sir
izvadite iz hladnjaka najmanje pola sata ranije, kako bi se razvila
njegova puna aroma.